Eh, ovo izazva kod mene i suze i smijeh. Živa istina i svi se pomalo možemo naći u tom ukroćivanju vlastitog ega, ali i u umirivanju, obučavanju, motiviranju te u treniranju razlikovanja dobrog i lošeg.

Živi trenutak

Priča o monahu- pustinjaku

Foto: pixabay.com

Jednom su pitali monaha – pustinjaka:

Kako ti nije dosadno stalno biti sam?

A on im odgovori:

Imam puno posla: treba istrenirati dva sokola i dva orla, umiriti dva zeca, obučiti zmiju, motivirati magarca i ukrotiti lava.

Ali mi ne vidimo životinje pored tebe. Gdje su one?

Monah odgovori:

Mi nosimo ove životinje u sebi.

Dva sokola se bacaju na sve što vide, i na dobro i na loše, i na korisno i na štetno. Moram ih naučiti da razlikuju dobro i loše. To su moje oči.

Dva orla kandžama kidaju i uništavaju sve čega se dotaknu. Moram ih naučiti da služe i pomažu, a ne da rade štetu. To su moje ruke.

Zečevi stalno skaču naprijed – natrag, skrivajući se od straha. Moram ih umiriti i naučiti da se nose sa teškim situacijama, a ne da bježe od problema. To su moje noge.

View original post još 84 riječi